Danas je poseban dan za mene, za sve nas. Napokon, nakon 8 godina učenja teorije, danas možemo to provesti u praksu.
Neprestano sam se vrpoljila na mjestu, pogledavajući na sat svakih par sekundi. Činile su se kao vječnost.
- ... jer vi ste naša budućnost, vi nosite ovaj svijet na svojim leđima i sve ovisi o vama! Nakon toliko godina ... – raspričala se profesorica Lemiex, naša razrednica, koja nam ujedno predaje i Evolucijske Studije, kao i Strategije Bitke. Negdje na pola njenog govora sam se isključila i razmišljala o početnom Pokemonu. Naime, oni nam daju početnog Pokemona po našim ocjenama i zaslugama zarađenim u školi do sad. Također nam daju i službenu iskaznicu koju moramo nositi sa sobom, kako bi dokazali svijetu da smo mi pravi vlasnici Pokemona, te da se znamo brinuti o njima.
Nestrpljivo sam pogledala na sat. 10:53. Trebali smo ih dobiti prije 23 minute.
U zadnjih 8 godina provedenih u ovoj školi nisam se sprijateljila sa mnogo ljudi, uglavnom zato što su svi zadrti štreberi koji se ulizuju profesorima i očekuju Bagona ili Trapincha, jer su oni kul i oni su jaki. Zapravo, jedini prijatelji su mi Puck i Charlie.
-... a sad je došlo vrijeme koje smo svi čekali! Ah, toliko se ponosim svima vama! – otvorila je imenik i krenula ispočetka.
- Amelia Arcante!- zaderala se Lemiex. Amelia se popela na katedru, te primila Poke-loptu i iskaznicu, nasmiješila se od uha do uha te izašla van iz učionice, zauvijek pozdravljajući profesoricu.
Znatiželja me proždirala. Koga su ostali dobili? Kojeg ću ja dobiti? Prema nekoj logici, trebala bih dobiti Houndoura, ipak sam uzela Pokepirologiju i Pokeneuropatologiju. Istina je da baš nisam briljirala u Pokepirologiji, ali za Mračne Pokemone sam hodajuća sveznalica.
-Charlie Collins!- prozvala ga je. Osoba koju sam gađala pijeskom u prvom razredu, s kojom sam dijelila užinu nakon što su mu je ukrali nasilnici... Charlie će dobiti Pokemona. Ustao se, pošao prema Lemiexici sa zadovoljnim, ali prikrivenim smiješkom. Primio je Poke-loptu i iskaznicu, pogledao me i namignuo mi, te izašao van. Ajme, pa izludit ću dok dođe do mene!
Ponovno sam pogledala na sat. Trenutno je 11:06. Prestala sam se vrpoljiti, sad sam mirno sjedila zadubljena u svoje misli. Ni ja nemam baš toliko energije u sebi.
-Melanie Olsson!- prozvala je profesorica. Ajme, čekaj, pa to sam ja! Trgnula sam se iz misli i zbunjeno krenula prema njoj. Vid mi se lagano mutio i skoro mi je ispala Poke-lopta kad sam ju dobila u ruku. Čudno sam se nasmiješila ostalim učenicima i izašla van. Charlie i Puck su me čekali pred vratima.
-Uhm, a kad si ti završio?- zbunjeno sam pogledala Pucka.
-Malo prije tebe. Nisi me vidjela?- upitao me.
-Ajme, nije bitno, koje ste Pokemone dobili?!- sjetila sam se i pljesnula rukama.
-Ne znamo, čekali smo tebe. Idemo u dvorište?- predložio je Charlie.
Neprestano sam se vrpoljila na mjestu, pogledavajući na sat svakih par sekundi. Činile su se kao vječnost.
- ... jer vi ste naša budućnost, vi nosite ovaj svijet na svojim leđima i sve ovisi o vama! Nakon toliko godina ... – raspričala se profesorica Lemiex, naša razrednica, koja nam ujedno predaje i Evolucijske Studije, kao i Strategije Bitke. Negdje na pola njenog govora sam se isključila i razmišljala o početnom Pokemonu. Naime, oni nam daju početnog Pokemona po našim ocjenama i zaslugama zarađenim u školi do sad. Također nam daju i službenu iskaznicu koju moramo nositi sa sobom, kako bi dokazali svijetu da smo mi pravi vlasnici Pokemona, te da se znamo brinuti o njima.
Nestrpljivo sam pogledala na sat. 10:53. Trebali smo ih dobiti prije 23 minute.
U zadnjih 8 godina provedenih u ovoj školi nisam se sprijateljila sa mnogo ljudi, uglavnom zato što su svi zadrti štreberi koji se ulizuju profesorima i očekuju Bagona ili Trapincha, jer su oni kul i oni su jaki. Zapravo, jedini prijatelji su mi Puck i Charlie.
-... a sad je došlo vrijeme koje smo svi čekali! Ah, toliko se ponosim svima vama! – otvorila je imenik i krenula ispočetka.
- Amelia Arcante!- zaderala se Lemiex. Amelia se popela na katedru, te primila Poke-loptu i iskaznicu, nasmiješila se od uha do uha te izašla van iz učionice, zauvijek pozdravljajući profesoricu.
Znatiželja me proždirala. Koga su ostali dobili? Kojeg ću ja dobiti? Prema nekoj logici, trebala bih dobiti Houndoura, ipak sam uzela Pokepirologiju i Pokeneuropatologiju. Istina je da baš nisam briljirala u Pokepirologiji, ali za Mračne Pokemone sam hodajuća sveznalica.
-Charlie Collins!- prozvala ga je. Osoba koju sam gađala pijeskom u prvom razredu, s kojom sam dijelila užinu nakon što su mu je ukrali nasilnici... Charlie će dobiti Pokemona. Ustao se, pošao prema Lemiexici sa zadovoljnim, ali prikrivenim smiješkom. Primio je Poke-loptu i iskaznicu, pogledao me i namignuo mi, te izašao van. Ajme, pa izludit ću dok dođe do mene!
Ponovno sam pogledala na sat. Trenutno je 11:06. Prestala sam se vrpoljiti, sad sam mirno sjedila zadubljena u svoje misli. Ni ja nemam baš toliko energije u sebi.
-Melanie Olsson!- prozvala je profesorica. Ajme, čekaj, pa to sam ja! Trgnula sam se iz misli i zbunjeno krenula prema njoj. Vid mi se lagano mutio i skoro mi je ispala Poke-lopta kad sam ju dobila u ruku. Čudno sam se nasmiješila ostalim učenicima i izašla van. Charlie i Puck su me čekali pred vratima.
-Uhm, a kad si ti završio?- zbunjeno sam pogledala Pucka.
-Malo prije tebe. Nisi me vidjela?- upitao me.
-Ajme, nije bitno, koje ste Pokemone dobili?!- sjetila sam se i pljesnula rukama.
-Ne znamo, čekali smo tebe. Idemo u dvorište?- predložio je Charlie.
